Ljepota simultanog prevođenja
Kad se sjetim svojih prvih pokušaja simultanog prevođenja u Grazu gdje sam studirala konferencijsko prevođenje, pomislim i na suze i smijeh.
Tri mjeseca sam izbjegavala poslušati svoje nasnimane uratke simultanog prevođenja na kaseti u okviru vježbi usmenog prevođenja, jer sam znala da sam kontinuirano gubila brzinu, fulala padeže u materinskom jeziku, a sjećam se i da mi je glava htjela eksplodirati od brzog mentalnog zamora. I onda naravno dođe sumnja u ispravan odabir fakulteta, u moje prevoditeljske sposobnosti i ostale gluposti. Danas, nakon više od 17 godina ponosno mogu reći da je dobro da sam ustajala usprkos teškom studiju i vježbama u kabini za simultano prevođenje i mimo nje jer sam spoznala da bez kontinuiranih vježbi i učenja, pripreme i hrabrosti nema ništa.
Simultano prevođenje je među najzahtjevnijim načinima prevođenja jer prevoditelj govori istovremeno kad i govornik, s par sekundi odgode, tijekom kojih pozorno sluša izgovoreni dio rečenice, procesuira i dohvaća smisao toga što je čuo i brzo to prevodi na ciljani jezik, po mogućnosti elokventno, točno i naravno ugodnog glasa i intonacije.
Maher u simulatnom prevođenju
S godinama sam postala maher u simultanom prevođenju. Kad se dobro pripremim i opustim, prevodim s lakoćom i osmijehom na licu, pod uvjetom da suvereno vladam temom. Uvijek se nastojim izvrsno pripremiti, neovisno o tome je li naručitelj poslao materijale ili ne. No nema tu pravila kada je riječ o onome što izlazi van iz kabine. Hoću reći, kad se pripremim u vlastitoj režiji u kojoj naručitelj nije poslao materijale, ovisno o težini teme, prevođenje će ići glatko ili teže.
Neprevidljivost trenutka
S druge pak strane, kad naručitelj pošalje materijale i prevoditelj se dobro pripremi, nije ni to garancija uspješnog prevođenja. Zašto? Zato što nikada nije moguće sve predvidjeti. Uvijek vas iznenade novi izrazi koje prvi put čujete, manjak predznanja o temi i slično. No i to je učenje, rast i poseban izazov, naročito kad daš svoj maksimum i uspiješ održati ritam, zapakirati svoj prijevod u smislenu cjelinu i čak ga stilski dotjerati da zvuči finije i ljepše u odnosu na ono što je govornik izgovorio.
Educiranost govornika
Umijeće simultanog prevođenja uvelike ovisi i o educiranom govorniku. Hrvati tu još moraju puno učiti od europskih kolega. Naime, naši govornici puno čitaju, u govorima koriste nakićene i i teške, neprirodne fraze i izraze, prebrzi su (kao i moderatori), često nedosljedni jer krenu s jednom rečenicom ili rečeničnom konstrukcijom pa se ispravljaju par puta – krenu pa stanu pa si misle što da sad kažu pa krenu ispočetka s novom rečenicom – i na kraju završe sa započetom i dovršenom 5. rečenicom koja je kombinacija svih onih ispred izgovorenih. I takvi govornici su izvrsna prilika za učenje. Barem danas tako mislim jer imam iskustva. Prije sam uvijek prepuštala mikrofon drugoj, iskusnijoj kolegici u kabini jer se nisam znala tako brzo snaći.
Prevođenje inozemnih govornika
Izazovi kod prevođenja inozemnih govornika najčešće se odnose na slabije poznavanje stranog jezika, neprirodan akcent, koji put i prevelika brzina govora i nedosljednost, pobrkane misli. U takvim slučajevima prevoditelj treba imati čelične živce i dozu humora da govor prevede na smislen i koherentan način. A to se umijeće stječe i teše samo iskustvom i neumornim radom.
Pad potražnje
Nerado primjećujem i priznajem da su prevoditelji sve manje traženi na sastancima i konferencijama jer je engleski jezik odavno postao standard pa se mnogi hrvatski poslovnici njime služe. No, na osnovu onog što sam osobno imala prilike čuti od njih na konferencijama ili sastancima, bilo bi puno profesionalnije i elegantnije unajmiti konferencijskog prevoditelja kako bi govornik mogao opušteno i sigurno držati kvalitetni govor na materinskom jeziku. Tako to barem rade u europskim institucijama.
