Pismeno prevođenje tehničkih priručnika za domaće i inozemne naručitelje

Sjećam se kako sam na početku karijere zazirala od tehničkih priručnika i kataloga jer nisam poznavala jezik struke. Srećom, bogato iskustvo i hrabrost učinili su svoje i u jednom trenutku sam počela prihvaćati kraće i manje zahtjevne tekstove iz područja automobilske, građevinske, metaloprerađivačke, drvne i papirne industrije čiji se broj stranica postupno povećavao da bi danas brojali i preko 1000 stranica.

Prevođenje „tehnikalija“ – kako običavam nazivati tekstove iz tehničkog područja – ne mogu ni zamisliti bez softvera za strojno prevođenje, recimo Tradosa, koji puno pomaže i skraćuje prevođenje kad se memorija kako tako napuni. Ono što proces prevođenja produžuje je rad na punjenju memorije i usklađivanje terminologije s kolegicom ili timom prevoditelja.

Naime, danas je skoro nemoguće prevesti poduži tehnički tekst sasvim sam pa svi prevoditelji dijele posao zbog toga što naručitelji inzistiraju da se primjerice 1500 stranica prevede za maksimalno 2  tjedna. A kad vam otkrijem da jedan prevoditelj dnevno može prevesti cca. 10 kartica (s praznom memorijom Tradosa i utrošenim doslovno cijelim danom samo na prevođenje, bez kuhanja ručka), onda shvaćate koliko su naručitelji neupućeni i nerealni u postavljanju rokova za dostavu prijevoda.

Stres i radna etika

Stres počinje isti tren.

Okupiti tim provjerenih i kvalitetnih prevoditelja koji su dostupni, voljni i poštuju rokove. I koji ne zivkaju ili mejlaju baš svaki dan da mi jave kako imaju problema u nalaženju adekvatnog prijevoda ovog ili onog stručnog termina, u radu s prevoditeljskim softverom ili ne daj bože kako su ipak uvidjeli da neće stići ispoštovati prekratki rok za isporuku prijevoda.

Kako imam zavidnu radnu etiku, nije mi strano ustati prerano u 02:00, 03:00 ili 04:00h ujutro i prevoditi doslovno cijeli dan uz pauze za sportsku rekreaciju, posjet kiropraktičaru, ručak i kavicu  – čisto da odmorim oči od kompjutera, tjelesno se razgibam i ponovno inspiriram da sjednem za kompjutor i provedem nova 2-3 sata na zahtjevnom prevođenju.

Izrada ponude

Ni izrada Ponude nije baš mačji kašalj. Naročito ako tehnički priručnik broji oko 1000 ili više stranica. Kako svakog naručitelja zanima što kraći rok isporuke, valja okupiti dovoljan broj kolega prevoditelja ispregovarati cijenu s njima i naručiteljem, rascjepkati dokument na recimo 8 cjelina da ga lakše pošaljem kolegama na prevođenje, izračunati ukupan broj kartica i konačno poslati Ponudu. A dok prikupim povratne informacije prevoditelja o njihovoj dostupnosti, interesu i prihvaćanju cijene prevođenja te obračunam i ispregovaram cijene s njima, izrada Ponude može potrajati i par dana.

Tehnički tekstovi

Kad krenem prevoditi tehničke tekstove, volim uložiti dodatno vrijeme i pronaći što više paralelnih tekstova  radi poštivanja stručne terminologije u predmetnom području kako bi u konačnici klijent bio zadovoljan prijevodom. Taj pristup mi se pokazao vrlo učinkovitim, a primijetila sam da mi koristi i u usmenom prevođenju za koji često znam dobiti komplimente od stručnog auditorija kako poznajem jezik struke kao da sam jedna od njih. Lijep osjećaj.

Suradnja s naručiteljem

Važna je i suradnja s naručiteljem ili njegovom kontakt osobom koju možete pitati o nedoumicama gleda stručne terminologije, značenja pojedinih izraza ili načina funkcionira primjerice uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ili elektrostatičkog precipitatora. 

Naplata prijevoda i popusti na količinu

Najljepše kod prevođenja tehničkih priručnika je dovršavanje mukotrpnog prijevoda i njegova naplata. Inozemni naručitelji u pravilu plaćaju više od domaćih, ali zato i jedni i drugi traže popust na količinu. To mogu razumjeti i nemam problema s tim. No nažalost, oba naručitelja debelo kasne s isplatom, što je postalo pravilo u ovo neizvjesno vrijeme nakon Covida.

Neodgovorni i neprofesionalni naručitelji

Imala sam dosta iskustva s neodgovornim i neprofesionalnim naručiteljima – i domaćim i inozemnim. Prijevod im isporučim na vrijeme, učinjen u nadrealno kratkom vremenu i s ispoštovanom i usklađenom stručnom terminologijom, a od naručitelja ni traga ni glasa. Strašan osjećaj. Ajde da sam samo ja radila na priručniku pa ću se i strpjeti, ne odgovaram ni za koga pa je lakše. Ali kad imate 5-6 ljudi s kojima radite na tekstu, a naručitelj vas ignorira, e tu počinje problem. Ne pušta vas ni dok spavate. Srećom, takvi su incidenti rijetki. Danas ipak mnogi štede na prevođenju ili ga odgađaju za neko sretnije i normalnije vrijeme.

A kad dan naplate napokon dođe – nakon 4 do 5 mjeseci, nasmiješim se i odahnem jer znam da ću moći uredno isplatiti sve kolege, a sebe naravno adekvatno nagraditi za 2 tjedna mukotrpnog rada od jutra do sutra, recimo 1,5 satnom masažicom kod nezamjenjive Ivane.

Traženje avansa

Danas sam pametnija i tražim od naručitelja avans u visini 50% cjelokupnog iznosa prevoditeljskog projekta prije nego krenem s prevođenjem. Radi ozbiljnosti ponude i mira oko isplate prevoditeljskog tima. Rad u miru je ipak najbolja deviza. Barem meni.

Fotka u nastavku mi se svidjela jer savršeno pokazuje kako zajedničkim radom – recimo prevoditeljskog tima – u konačnici proizvedemo novi priručnik na hrvatskom jeziku, kao što će i ovi građevinski radnici u konačnici dovršiti izgradnju kuće. Ali ne  u roku od 2 tjedna!