Izazovi konsekutivnog prevođenja
Poznajem vrlo malo usmenih konferencijskih prevoditelja koji vole raditi konsekutivu. Svi više preferiramo simultano, šaptano i voice-over prevođenje zato što je lakše i ne moraš puno ili dugo pamtiti sadržaj i međusobne odnose u rečenici. Tko u potpunosti svlada konsekutivno prevođenje na način da se više osloni na vlastito pamćenje, a ne toliko na zapisivanje govora, da spremno prihvaća svaki angažman bez straha da se neće snaći i ima izvrsnu reprodukciju i elokvenciju, taj prevoditelj je kralj.
Što je konsekutivno prevođenje?
Konsekutivno prevođenje je prevođenje u kojemu prevoditelj sluša i zapisuje na papir (recimo blok, bilježnicu i sl.) kratke bilješke govora u trajanju od 2 do 3 rečenice ili čak 6 do 8 minuta koje prevodi na ciljni jezik odmah nakon govornika. Ova vrsta prevođenja vrlo je česta na sastancima i radionicama.
Zašto je konsekutivna teška?
Nekoliko je razloga tomu: strah i stres zbog toga što ne poznajete govornika ni njegov stil i brzinu izlaganja, razinu poznavanja jezika na kojemu izlaže, koherentnost njegovih misli, a s druge strane nedovoljno prevoditeljevo poznavanje stručnog područja, strah od javnog nastupa, strah od nerazumijevanja poruke, nemogućnost hvatanja bilješki i raščitavanja istih, strah da reprodukcija neće biti dovoljno jasna te zamuckivanje samo su neki od njih.
Samouki prevoditelji
Samouki konferencijski prevoditelji sa završenim fakultetom stranih jezika danas su puno bolji konsekutivci od nas koji smo završili fakultet ili magisterij konferencijskog prevođenja. Oni pozornije slušaju i manje su ovisni o papiru ili bilježenju jer ih tehniku bilježenja nitko nije učio. Tako su se naučili osloniti jedino na svoju memoriju.
Bilješke kod prevođenja
Osobno volim puno bilježiti i teško mi se odvojiti od papira. Teško se zamišljam kako pozorno slušam obraćanje visoko rangiranog dužnosnika na summit-u ili izlaganje o radu kotla u elektrani na biomasu bez bilježenja. Toliko sam veliku naviku bilježenja razvila tijekom 20 godina profesionalne karijere prevoditelja da mi je danas jako teško ispravljati krive drine i probati se osloniti na kratkoročno pamćenje. Probala sam, ali nije lako jer mi stres u toj situaciji doslovno pojede memoriju, ali ne i ono što sam zabilježila pa se držim provjerenog recepta. Na kraju, stalo mi je da klijent i sudionici sastanka budu zadovoljni mojim umijećem, a ne da se žale.
Pokušavam unaprijediti svoju konsekutivu čitanjem Gillies-ovog priručnika o konsekutivnom prevođenju (Note-taking for Consecutive Interpreting : A Short Course) i ide nekako, ali treba strpljenja i redovitog vježbanja na tjednoj bazi kako bi prevoditelj poboljšao tehniku slušanja, pamćenja i bilježenja te tako održao radnu svježinu i brzinu bilježenja.
Prevođenje snimljenih govora
Od početka prošle godine uvela sam praksu prevođenja snimljenih govora na engleskom, njemačkom i hrvatskom jeziku na svim razinama zahtjevnosti: od beginner do test-like (https://webgate.ec.europa.eu/sr/home) i uz njih vježbam konsekutivno i simultano tumačenje te bilježim novi vokabular. Voljela bih reći da govore vježbam svaki dan, ali nije tako. Privatni sam poduzetnik pa se zna dogoditi da radi kratkoće roka pisanog prijevoda koji je nenadano uletio ili cjelodnevne konferencije ne stignem taj dan provježbati govore, ali to me ne smeta previše. I ti dani su provedeni u učenju novih riječi i usavršavanju tehnike prevođenja, zar ne? Naravno, radije bih umjesto posvećenog vježbanja govora doma odabrala otići na neku daleku višednevnu pješačku rutu (recimo Tour de Mont Blanc) ili otputovati u Trope na restauraciju koraljnih grebena (Sejšeli, Maldivi) jer prevođenje mentalno zamara, a ovo drugo me mentalno hrani i opušta, no na muci se poznaju junaci, a ja nekako kao da volim potegnuti na težu stranu u životu. Do sada sam stekla dojam da me život radi toga uvijek spremno nagradi. Zato se i dalje trudim.
