O(p)stanak u prevoditeljskoj branši u Hrvatskoj
Radeći aktivno kao sudski tumač za engleski i njemački jezik još od davne 2002., pomogla sam iseliti brojne Hrvate, poglavito moje Slavonce u inozemstvo, ali najviše unazad posljednje tri do četiri godine.
Iseljavanje iz Hrvatske
U razgovoru s klijentima često saznajem o razlozima preseljenja koji su svima zajednički: pristojan posao inozemstvu, veća plaća, mogućnost nastavka otplate kredita za kuću u Hrvatskoj, bolja perspektiva za život dostojan čovjeka i njegove djece, uređena država, prijatelj koji je obećao pomoći s poslom i pripremiti teren…
Sve su to poglavito mladi ljudi u braku ili friško razvedeni, često djecom i završenom srednjom školom ili fakultetom, ili pak zrele osobe koje prelaze na bolji posao u Njemačkoj, Austriji, Irskoj ili dalekoj Australiji.
Bilo je tu njegovateljica, ekonomista, administrativnih tajnika, komercijalista, kirurga, anesteziologa, rukovatelja dizalicom, fizijatara, socijalnih radnika, trgovaca, tekstilnih tehničara, medicinskih sestara, inženjera rudarstva, itd. U pravilu ih sve već čeka posao u inozemstvu, no ima i onih koji idu bez plana pa spremno prihvaćaju ono što nađu, primjerice majstorske ili njegovateljske poslove u inozemnom kućanstvu. Drugi pak još nisu počeli raditi, ali zato revno na licu mjesta traže posao i nadaju se najboljem. Naravno, nitko od njih ne govori njemački. Zanimljivo kako nikoga od njih jezična barijera ne straši, puno im je strašnije ostati u besperspektivnoj domovini i nadati se da će se nešto napokon promijeniti na bolje ove godine. Ili iduće.
Otići ili ostati?
Onda sam jednog dana i ja počela razmišljati o istom. Kako bi bilo da nakon godina i godina iseljavanja drugih, napokon iselim samu sebe? I gdje bi to bilo? Jesu li moji razlozi opravdani?
U Hrvatskoj nema puno prevoditelja. Ima dosta kvalitetnih prevoditelja i ja se smatram jednom od njih. Imam uhodanu višegodišnju suradnju s nekolicinom prevoditelja, privatnih tvrtki, uključujući i prevoditeljske agencije kojima zahvaljujem na povjerenju koje su mi ukazale na samom početku karijere, tamo 2006. Zahvaljujući njima, uspjela sam ispeći svoj zanat.
Problemi prevoditelja u Hrvatskoj
U svakoj branši ima izazova pa tako i u mojoj: natezanje oko cijene prijevoda, skraćivanje rokova za dostavu stručnih tekstova od nekoliko stotina do par tisuća stranica koje treba isporučiti za 2-3 tjedna, klijentovo nepoštivanje rokova plaćanja, niska cijena sudskih ovjera, dumping mlađih kolega ili studenata jezika, pristajanje klijenta na nižu cijenu na uštrb kvalitete, zamorno online prevođenje tijekom kojeg je sva tehnika na jednom prevoditelju koji doma prevodi sam. I moli da taj dan bude mirno u zgradi, bez građevinskih radova, da internetska veza ne pukne i da upamti sve te gumbiće još jedne nove platforme za simultano prevođenje.
Uza sve navedene izazove, ali i svijetle točke kao što je državna pomoć u post-coroni te meni najdragocjenija sloboda u oblikovanju radnog dana skrojenog po mojoj mjeri, sve me to i dalje drži u Hrvatskoj, kao i nada i vjera u bolje sutra. Ono će sigurno doći, ali jedino mojim vlastitim zalaganjem i radom na jezičnim kompetencijama kojima se prevoditelj može istaknuti pred konkurencijom i eventualno zatražiti višu cijenu za svoje usluge.
Ja samo odabrala taj put. Vrijeme će pokazati jesam li dobro odlučila.
